Život u Čaršiji ima bezbroj svojih prednosti,Blizu Pošta ,Banka,Opština,Apoteka,Bolnica..ko nebi volio ADSL,Ujutro Prelistavanje štampe na terasi nekog kafića,Uvijek Signal na telefonu i TV-u,najveća briga da ne zaboraviš uplatit kladionicu.Ako imaš nekakvih problema sa Vodom ,strujom,kanalizacijom,putem,smećem ili ako ti pregori sijalica od rasvjete pred ulazom ,lijepo sačekaš ponedjeljak izneseš problem načelniku u onoj njegovoj emisiji na radiju,a on kaže "Eto sutra ću poslati nadležnu službu na lice mjesta", ako ti je i to mrsko onda zamoliš konu Omerovcu da to ona uradi ,a ti joj u zamjenu odeš kupiti Brokulu i peršuna na pijaci… i problem je riješen.
Život na selu za osobu koja odluči da će mu to biti mjesto stalnog boravka obično započinje dulumom ledine,Nadmudrivanja sa Opoštinskom administracijom, dozvolama, potvrdama, skicama,geometrima,komisijama,brigom za vodu ,struju,kanalizaciju,smeće ….
Pa ipak pored svih blagodeti i prednosti gradskog života ima nešto što čovjek nastanjen u gradu nikada neće doživjeti,a to je radost koju čovjek osjeti kada zajednica u kojoj živi uspije da riješi jedan od tih problema,kada se pored meraje zapuši vreo asfalt ispod teškog valjka,
(Radost u avliji Salima Bajrića)
Kad krene umoran sa njive a zna da će u bojleru zateći dovoljno vode,kada sa nestrpljenjem iščekuje da padne akšam pa da se prvi put upale sijalice u njegovoj mahali.Tu radost teško je opisati, još su mi u očima moji Ahmetaši kada su ljetos uradili asvalt,iako malo širi od trotoara ipak je došao do svake kapije .
(Općinski načelnik u Ahmetašima)
Sjećam se njihove neopisive radosti i veselja koje su organizovali .Sjećam se kako načelniku i predsjedavajućem Općinskog Vijeća za ručkom drže "tendžeru" na rukama ,neznajući šta više da urade da bi iskazali svoju radost.
Danas sam sa nekim ljudima iz Vranovića na terasi ispred Medrese sjedio i ispijao kahve ,sve dok me sunce nije otjeralo u Etnu . Prava Čaršijska idila. Danas sam slušao njihovu priču o tome kako su čekali i dočekali da se Karići asfaltom spoje sa Bukvom .Priča koja će se dugo pričati u Vranovićima i okolini…"Vranovićka Bajka", slična kao i sve naše priče,puna zapleta i raspleta,pobjednika i gubitnika,želje jednih da se san ostvari i drugih da se to pokvari. Ali najvažnije da svaka bajka mora imati sretan završetak .Kao svoj skromni doprinos njihovom veselju evo i ja ću zabilježiti datum 02.03.2008.kada su oni u potpunosti dobili asfaltnu komunikaciju od Karića do Bukve,i da uputim svoje čestitke istinskim pobjednicima u ovoj priči….stanovnicima Vranovića.
Danas sam sa mobitela uspio prebaciti nekoliko slika iz Vranovića sa završnih radova.Slike nisu nekog kvaliteta ali mogu poslužiti do onih zvaničnih sa otvaranja .
(Predsjedavajući Opcinskog Vijeća u Vranovićima)
(Federalni poslanik u Vranovićima ili Bloger u potrazi za inspiracijom)
(sretan vam i Hajirli put ….Vranovićani)
Kategorija Uncategorized
Pogledaj komentare
Bilo bi super kad bi se u dogledno vrijeme asfaltirala dionica puta od Hadžikadijinog Hana pa pored lovačke kuće na Pijescima sve do spoja na asfalt u Gornjoj Lohinji. Mislim da bi to trebao biti i projekt od općinskog značaja, jer ne samo da bi Vranovićani dobili bržu vezu s čaršijom, nego i Gračanica alternativni izlaz na sjever.
Joj jest nacelniku krivo shto Muhamed nije pito nacelnika da ode u Vranovice….valjda ste ostavili i nacelniku koju hurmashicu…
Bravo Vranovici…
Hvala Fruit na lijepoj priči,hvala svima koji su imali razumijevanja i pomogli mještanima Vranovića da završe svoj najveći poslijeratni projekat.
Nije tačno da su neki politički lideri započeli predizbornu kampanju u Vranovićima, kako to reče načelnik u svojoj emisiji na “svom radiju”, nego je tačno da su ti lideri priskočili u pomoć mještanima Vranovića i u posljednji trenutak zajedničkim snagama iznašli rješenje i spasili Vranoviće od protivnika kojima je cilj pokvariti ono o čemu Vranovićani godinama sanjaju.Hvala Federalnom poslaniku Muhamedu Ibrahimoviću i presjedavajućem Vijeća Hasanu Fehratoviću na velikom zalaganju i pomoći u realizaciji ovog projekta i podršci koju su tokom čitavog ovog projekta davali Vranovićima.
Hurmašica na dan asfaltiranja nije bilo, bilo je puno posla i traženja rješenja, ali će ih ako Bog da biti a dobit će ih oni koji su to iskreno zaslužili.
mještani Vranovića.
Dobro je da su i Vranovići konačno dobili ovaj put a složio bih se s Hercegom da bi i za Vranoviće i za Gračanicu bilo od velikog značaja da se asfaltira put od skretanja za Gornju Lohinju pa pored lovačke kuće “Pijesak” (što bi i lovcima značilo mnogo) i naravno prema Karićima. Nije nešto duga dionica a put može biti itekako važan za Gračanicu.
U ovim lijepim trenutcima suvišno je voditi političke analize.Jedina analiza koja mene zanima jesu li hurmašice sa pekmezom od samoniklica ili kanjiški.
Ako jedna bude u ” papir”,rado ću je prihvatiti.