(foto Ekipa kadeta ŠF"EuroFootbal" sa trenerima Sedinom Mejremićem i Hasibom Ibrahimovićem)

 Na golu Samir Bećirević(od 60 minute Hasan Ibrić),u zadnjoj liniji Kenan Đonlagić,Klokić Zijo,Muhamed Bećirević,Šestan Amer,u srednjem redu Alibašić Albin,Selimović Emir,Krantić Damir,Mustafić Mustafa u napadu Elvedin Tubić i Sulejman Klokić.

   Od samog početka susreta domaći su krenuli agresivnije i uspjeli da igru prenesu na polovinu gostiju.Dobrim kombinacijama na sredini terena domaći su uspjeli da u potpunosti preuzmu kontrolu igre, a onda u nekoliko navrata da proigraju Tubića ,koji pokušava da uđe u kazneni prostor ali dobro postavljena i čvrsta odbrana gostiju nisje mu dozvoljavala da ozbiljnije zaprijeti  njihovom golu.Odbrana Puračana odolijevala je desetak minuta a onda je nakon jedene dobre akcije sa desne strane upućen dobar centaršut u šesnesterac gdje se najbolje snalazi Selimović Emir i sa nekoliko metara šalje loptu u mrežu pored uspavane odbrane gostiju za prvo vodstvo domaćih od  1:0.

(foto prvi pogodak Emira Selimovića….Bravo Miske!!!)

Ubrzo nakon toga dolazi do novog pogodka domaćih prvo je akcija išla preko desne strane i ubačena u šesnesterac,golman gostiju uspijeva da je izbaci na drugu stranu ali ponovo slijedi ubačaj sa lijeve strane najviši u skoku bio je Sulejman Klokić i loptu glavom šalje u mrežu ekipe iz Puračića,za vodstvo domaćih od 2:0,Nakon drugog pogotka gosti ubrzo uzvraćaju i pokazuju sve svoje kvalitete koje ima vodeća ekipa u ligi.Uspijevaju u nekoliko navrata ozbiljno zaprijetiti a onda lopta dolazi do ivice kaznenog prostora gdje je uspijeva iskontrolisati jedan od napadača gostiju,koji iz prve upućuje snažan šut prema golu domaćih i postiže prekrasan pogodak za smanjenje rezultata 2:1 i konačni ishod prvog poluvremena.

(foto Amer Šestan  zaustavlja napad gostiju)

U drugom poluvremenu ekipa  "Bete" pokušava stvoriti pritisak na cijelom terenu.U prvih nekoliko minuta to im i uspijeva ali u jednom trenutku domaći organizuju brz kontranapad,u kome Krantić Damir bježi odbrani  i pogađa mrežu gostiju za vodstvo domaćih od 3:1.Imali su domaći još nekoliko šansi koje nisu pretvorili u pogodak a najizgledniju imao je Tubić koji izlazi sam pored golmana Bete ali pokušava da ga obiđe i u tome pokušaju sustiže ga jedan obrambeni igrač i loptu izbacuje iz igre.Za promašaje obično stiže kazna ,u jednom napadu gostiju jedan od napadača bježi dvojici igrača odbrane domaćih ,ulazi u šesnesterac sa lijeve strane i sa nekoliko metara udaljenosti od gola domaćih,snažno šutira loptu prema golu,koja se od odbrane domaćih odbija u mrežu i smanjuje rezultat na 3:2 a  utakmicu ponovo dovodi u neizvijesnost.Vrlo kratko je ostao taj rezultat jer se već u sledećem napadu Tubić iskupio za raniji promašaj,ušao u šesnesterac i loptu plasirao u desni donji ugao pored nemoćnog golmana gostiju za vostvo od 4:2.

(foto -Domaći proslavljaju pogodak)

Konačan rezultat pred kraj utakmice postavlja Sulejman Klokić koji je dobro pratio akciju koja je tekla preko lijeve strane a onda je lopta upućena u kazneni prostor gdje se dobro snalazi napadač domaćih i postavlja konačan rezultat ŠF"EuroFootbal"-ŠF"Beta" 5:2.Nakon utakmice trener Elvedin Mejremić sa svojim pomoćnicima mogao je biti zadovoljan i rezultatom i igrom svoje ekipe.

(foto Trener Elvedin Mejremić)

Na kraju još jedna fotografija mladih majstora fudbala iz Lohinje I Donje Orahovice.

(foto-Amer Šestan i Elvedin Tubić ,Hasan Ibrić i Selimović Emir)

(Foto-Učesnici Turnira)

 Bila je to prilika da se ljubitelji šaha koji to igraju amaterski oprobaju sa pravim majstorima ove lijepe igre.Veliku pomoć u oraganizaciji samog turnira dao je Šahovski Klub iz Donje Orahovice i gospodin Fuad Karić koji je bio sudija na oba održana turnira.

 (foto Sudija turnira Fuad Karić…..Hvala ti Fudo!!!)

Organizator turnira je obezbijedio i skromne nagrade za najuspješnije takmičare.Na žalost zbog obaveza sa  takmičenja su izostali učesnici sa prvog turnira iz G.Orahovice i Pribave izgleda da je u kapitalizmu subota uobičajan radni dan.Nakon ugodnog druženja i  šahovskog nadmetanja najuspješnijim su uručene skromne nagrade.

Pobjednik turnira je prema očekivanju  Mujinović.

 (foto -Eto i ja sam imao priliku da se oprobam sa pravim Majstorom)

Drugo Mjesto zauzeo je Meho Mujić ,svim pobjednicima nagrade je uručio Husejn Šestan predsjednik Mjesne zajednice.

(foto-Uručenje II nagrade)

Nagrada za treće mjesto je ostala u Lohinji i pripala je Džemi Sinanoviću.

(foto-Uručenje treće nagrade)

Za najbolje omladince proglašeni su braća Omer i Haris Šestan i njima su uručeni skromi pokloni.

 (foto - Rukib Šestan sa sinovima Omerom i Harisom koji su dobili nagrade od predsjednika MZ za najbolje mlade igrače)

  I Lohinjski veterani su učestvovali na turniru čini ,se da je sa malo sreće Ibrahim Džafo mogao do jedne nagrade.Sigurno je Džafo najprijatnije iznenađenje turnira..

(Foto-Niko u Lohinji nemože reći da je dobar šahista dok ne odigra patiju šaha sa Džafom)

   Jedna zajednička fotografija za uspomenu i arhivu Mjesne zajednice.

(foto Učesnici turnira za uspomenu)

  Na kraju koristim priliku da se u ime Oraganizatora turnira čestitamo svim nagrađenim i da se zahvalim svim učesnicima koji su se odazvali našem pozivu a posebno našim prijateljima članovima Šahovskog kluba iz Donje Orahovice.

  Odmah nakon formiranja vijeća Mjesne zajednice, jedna od prvih odluka bila je da se započne gradnja spomenika Šehidima i civilnim žrtvama rata.Odluka je donešena na inicijativu mnogih naših mještana a posebno onih koji su aktivno učestvovali u odbrani naše mjesne zajednice,i ovog dijela Bosne i Hercegovine.Proteklo je prilično vremena od završetka agresije na našu Državu i stradanja naših Lohinjaka ,pa nije više bilo opravdanja za odlaganje ove najvažnije akcije.Nažalost pokazalo se da nije nimalo lahak put za početak gradnje ovog spomenika.Za prikupljanje potrebne dokumentacije potrošeno je dvije godine.Obzirom da je lokacija za gradnju vlasništvo Islamske zajednice čekale su se dozvole i saglasnosti od Džematskog odbora,Islamske zajednice,Opštine.Kada su napokon i te dozvole prikupljene početkom Jula mjeseca 2007 godine,započeta je gradnja spomenika sredstvima koje su prikupili stanovnici naše Mjesne zajednice.

  U to vrijeme raspisan je konkurs od strane Kantonalnog Ministarstva za Boračka Pitanja za pomoć u gradnji Šehidskim Obilježjima ,pa smo i tu prikupili svu potrebnu dokumentaciju i konkurisali  za navedena  sredstava.Kantonalni Ministar(naš Gračanlija) nam je pomogao oko informacija kako da konkurišemo i zajedno sa još dvije mjesne zajednice na našoj opštini dobili smo maksimalna predviđena sredstava za gradnju.Radovi su se zahvaljujući tim sredstvima a i razumijevanju izvođača radova ,nastavili tokom cijele zime kada su to vremenski uslovi dozvoljavali.Kako su radovi odmicali pristizali su i prilozi mještana,ali i  porodica onih koji su stradali u zadnjem ratu.Radovi na izgradnji tekli su do kupole,kada je stigla pomoć Općine koja je obezbijedila sredstva za pokrivanje kupole.

   Tokom izvođenja završnih radova stigle su i donacije za kupovinu Korita i postavljanje česme za vodu,a uporedo su tekle aktivnosti za postavljanje spomen ploče sa imenima Šehida i Civilnih žrtava rata.

   Obzirom da u projektu nije predviđeno osvjetljenje spomenika,taj zadatak na sebe su preuzeli trojica lohinjskih električara i radovi na osvjetljenju su u toku.Do završetka radova ostali su još izgradnja ograde i uređenje terena oko spomenika,u toku su prikupljanja sredstava za ove aktivnosti .

  Uskoro će Donja Lohinja u centru sela pored Džamije i Vakufske kuće dobiti  jedan prelijepi spomenik,onakav kakav su i zaslužili oni koji su za ovu državu dali ono najviše što su mogli dati.

   Svi radovi planirano je da se završe do 19 maja ,dana Mjesne Zajednice.Nadamo se da ćemo u tome  uspjeti, i da će sve nas i naredne generacije riječi ispisane na spomen ploči uvijek podsjećati da ne zaboravimo.

  "NJIHOVA BORBA I ŽRTVA,NJIHOVO STRADANJE OBAVEZUJU NAS PRIJE SVEGA NA PAMĆENJE"

April 9th, 2008

  Bilo mi je žao što nisam imao Fotoaparat da zabilježim taj događaj,ali sam donio odluku da je došlo vrijeme za obilazak Počitelja ,ili onog što je od njega ostalo.Tako je i bilo nakon dva dana ponovo sam putovao prema Čapljini,prolazeći pored Mostara u ranim jutarnjim satima radovao sam se susretu sa Počiteljem ,ni Krst iznad Mostara osvijetljen moćnim reflektorima nije mi izgledao kao dosad sablasno i podsjećao me na noćne rituale Kju-Kluks-Klana  te rasističke organizacije koja je zagovarala nadmoćnost jedne rase nad ostalim rasama.Uspio sam na brzinu završiti svoje obaveze i već u prijepodnevnim satima polako sam koračao uz kamene stepenice zagledajući porušene kuće ali i one koje su bile obnovljene.Savršen mir i tišina nisu bili ono što sam očekivao,nadao sam se da ću zateći nekog od stanovnika ovog kamenog grada.Malo me je sve razočaralo ,razmišljao sam kakav je to grad bez ljudi,jeli ovaj grad obnovljen samo da bi bio spomenik.A onda dok sam iz pravca sahat-kule slikao Džamiju na jednoj kamenoj terasi pojavio se ..insan.Sellam Alejkum -doviknuo sam bez razmišljanja ,valjda bojeći se da se ne izgubi dok ja dođem do te kamene kućice.Odgovorio mi je i sačekao da dođem,izgledao mi je kao da mu je drago što me vidi.Već nakon nekoliko rečenica shvatio sam da se radi o izuzetno prijatnoj i susretljivoj osobi,upoznali smo se ,zvao se Džemo  ispričao mi je da je on u Počitelju već 20 godina Imam,u Hadži Alijinoj Džamiji.I tako jedan sahat ugodnog razgovora i upoznavanja ovog prelijepog mjesta.

Pokazao mi je obnovljenu Džamiju,pokazao slike koje stoje na ulazu i  služe kao dokaz o razaranju Džamije i drugih objekata,ispričao priču kako je kralj Tvrtko sagradio staru tvrđavu 1383 godine da bi kontrolisao dolinu rijeke Neretve i put prema moru,o Sahat- kuli koja je služila kao mjesto za stražare koji su pazili da ne dođe do invazije na grad iz doline Neretve.A onda smo obišli nišane i stećke koji su porušeni i pronađeni u okolini.Svi oni su danas na jednoj velikoj gomili i služe kao podsjetnik i opomena.

  Po završetku obilaska obećao sam efendiji Džemi da ću ponovo navratiti,možda već sledeći petak da svratim  klanjati Džumu,a on je obećao prenijeti Sallame jednom našem Gračanliji,mladom efendiji koji je svoje Malešiće zamijenio za jedan mali Džemat u okolini Mostara.Neznam zašto je napustio Malešiće,možda zbog Mostarskih Trešanja koje su sigurno bolje od onih poznatih "pripovijedanih"… Malešićkih,možda zbog proizvodnje špinata i blitve kojom se dodatno bavi,ili zbog neke Mostarske Emine,…ko će znati,ali jedno je sigurno,da dobro igra mali nogomet u timu Hodža za koje nastupa.

Napuštajući Počitelj razmišljao sam o tome koliko je važno obići sva ona mjesta koja su u nekim zločinačkim umovima i planovima bila predviđena za uništenje.A proći pored Počitelja i ne obići ovaj gradić je isto kao stati na stranu onih koji su htjeli da ovo mjesto ne postoji.

(foto Gornja Lohinja)

Svi oni koji traže mjesto savršenog mira ,daleko od svakog zagađivača,i kad vam se ugasi i poslednja crtica koja označava jačinu signala bilo kojeg mobilnog operatera možete biti sigurni da ste pronašli mjesto savršenog mjesta za odmor.Mnogi su to prepoznaznali  i odlučili da ovdje provedu svo slobodno vrijeme,a obilje čiste vode , livade i šume omogućili su da se u slobodno vrijeme mnogi oprobaju kao Pčelari ,ribari,voćari,ratari,….Neki su ovdje doselili za stalno,a neki čekaju još koju godinu do penzije pa da promjene ličnu kartu i mjesto stalnog boravka,najviše je Gračanlija,Tuzlaka ali i nekoliko Nijemaca i Holanđana koji su kupili velika imanja.

(foto- Konji na farmi Širbegović u G.Lohinji)

Među prvima koji je ovdje doselio i zamijenio Tuzlu za Lohinju bio  je Mehmed Nurkanović, bivši poslanik u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta.Nemože se proći a da se ne primjeti voćnjak koga je Mehmed sam zasadio,nabavio košnice i pčele,ukrotio mnoge prirodne izvore i uveo ih u ribnjak u kojeg je uselio šarana.Ako prolazite ovim putem skoro sigurno ćete vidjeti Mehmeda kako sjedi  na maloj klupi ispod velikog hrasta a pored njega nekoliko štapova za pecanje.

(foto danas na pecanju u G.Lohinji)

Danas sam nekoliko sati proveo u ugodnom razgovoru sa Mehmedom,malo smo pecali malo smo hranili veliku količinu mlađi šarana ,koja izlazila na površinu  grizući komadiće hljeba koje smo im bacali.Ima nekoliko godina kako je Mehmed u svoj ribnjak ubacio male šaraniće i danas tu ima komada preko šest kilograma koji se često zakače na udicu, nekada ih je veoma teško izvući.Neki od njih završe za večerom a neki se ponovo vrate u ribnjak.

(foto  Ribnjaci i teniska igrališta slike su danas iz G.Lohinje)

Pričao je Mehmed o pčelama ,ribama ,voćnjacima o onome šta je uradio i šta planira uraditi,o tome kako samo ponekad  ode u Tuzlu a da se nigdje ljepše ne osjeća kao u ovoj maloj oazi u Lohinji.

 (foto  Ribnjak i pčele o kojima Mehmed brine na svome imanju)

Narušeno zdravlje i mnoge alergije koje je zaradio u gradu ,danas i ne osjeća a kako reče ni lijekove više ne koristi,samo nam još fali da se ovaj put asvaltira.I tako daleko od Tuzle i  Poslaničkih klupa provodi Mehmed svoje penzinerske dana,a kad malo vrijme dozvoli ,dogovorili smo se isprobamo i  kakav je šaran na roštilju.A i asvalt biće jednog dana…

( foto-Mehmed na svome imanju "Samo da se Asvalt uradi")

 Tako je i REISU-L-ULEMA DR. Mustafa Cerić u svom obraćanju u Jordanskoj Džamiji u Sarajevu ovim povodom istakao:

 "Eto zašto mevlud u našim kućam i džamijama ima smisla - da u nama probudi sve one plemenite misli i sva ona plemenita djela koja krase najboljem među dobrim ljudima i najčasnijeg među časnim vjerovjesnicima. "

      Danas je u našoj Džamiji organizovan Mevlud nakon klanjanja Podne namaza.              Naš Imam Zihnija efendija Mehinbašić je sa Polaznicima Mektebske  pouke organizovao prigodan program.

Prije početka programa , efendija je održao  Hudbu u kojoj je istakao ,"Da nema ništa uzvišenije od naše spoznaje da smo zajedno na Pejgamberovom putu; nema ništa ljepše od naše ljubavi prema voljenom Muhammedu, a.s., kojeg osjećamo u duši i nosimo u srcu.

 Nakon proučenog Mevluda u Džamiji ,polaznicima Mektebske pouke koji su učestvovali u programu uručeni su skromni pokloni,a tokom Mevludskog mjeseca u mnogim domovima u Lohinji će se organizovati učenje Mevluda.

 Odakle početi priču o Nijazu Omeroviću,Omeru Nijazoviću ili Nijazu Omeru.Čovjek koga sam upoznao tri puta.  -Prvi put u srednjoj školi kao profesora Nijaza Omerovića  -Drugi put kao slikara Omera Nijazovića  -I treći put kao pisca Nijaza Omera.Dakle istina je da Nijaza znam dugo ali istina da ga nikada nisam dobro upoznao ,sjećam se jedmput poslije rata imao sam priliku kod njega u ateljeu,da sa jednim prijateljom pregledam neke njegove slike.Svaka slika bila je jedna priča sa snažnom porukom.Pred očima mi je i sada slika francuskog vojnika koji na slikama koje prestavljaju  stradanja Bošnjaka ,stoji kao nijemi posmatrač,baš onako kako se ponašala i Franscuska politika prema ratu u Bosni.Na drugoj slici porodice iz Podrinja stoji prazno mjesto pored Oca, za sina koji je ubijen, pa iako nije fizički prisutan on je uvijek među svojom porodicom.Od toga dana u svakom Nijazovom djelu pokušavam prvo  pronaći  poruku.

   Nekoliko dana prije promocije dobio sam od autora knjigu» Đavo mit i istina.» ,i dok sam posmatrao zanimljivi dizajn pokušao sam dokučiti kakva je poruka onome ko ima namjeru da je pročita ili dok je gleda kroz izlog u nekoj knjižari.

    Sam naslov knjige je igra slova i boja u kojoj je autor htio nešto poručiti.Dali to da je đavo crvene boje,da je stvoren od vatre ,da je komunist,ili da navija za Mančester Unajted (Crvene đavole).  Naravno da sam jedva dočekao promociju da čujem šta o knjizi misle ljudi od struke.

 Što se tiče same promocije knjige najbliže suštini bila je ocjena jednog od promotora knjige pisca  Atifa Kujundžića ,a koji je rekao da je ovu knjigu mogao napisati samo Nijaz Omer,i ja se sa time potpuno slažem.Da bi se to razumjelo potrebno je pročitati i Nijazovo prethodno djelo «Čekajući Mesiha»koja dođe kao uvod ovoj knjizi ,a knjiga «Đavo mit i istina» samo logični nastavak.U prvoj knjizi autor opisuje Masone ili Slobodne zidare,u drugoj šejtane ili đavole,zbog toga nečudi izbor drugog promotora knjige Šejha Hadži Mustafe Čajlakovića,čovjeka koji ostavlja utisak da o ovoj temi sa aspekta islama poznaje ..baš sve.

.Neznam koliko je vremena govorio ali mi se učinilo da je njegovo znanje neiscrpno,te da poznaje sve mudrosti zapisane o Islamu.Puno se toga moglo čuti i naučiti.Eto ja lično sam naučio kako da šejtana ne pustim u kuću,kako da ga ne nahranim i kako da mu nedozvolim da legne u krevet.Moj lični utisak je da je autor pokušao da pronađe matematičku definiciju pojma  zla,te da u tu formulu ugradi dvije poznate veličine ,čovjeka i šejtana kao preduslova za svo zlo na dunjaluku. Kao što je za nastanak vatre potrebno goriva materija i vazduh (vazduh+goriva materija=vatra),tako se može postaviti i jednačina da je za svo zlo na dunjaluku potreban čovjek i šejtan (čovjek +šejtan=zlo).U prvoj formuli lahko je dokazivio da ako oduzmemo zrak ili gorivu materiju,da nema ni osnovnih uslova za vatru.U drugoj takođe jednako dokazivo ako se iz jednačine  oduzme čovjek ili šejtan da nebi bilo ni zla.Postojanje samog šejtana nebi bilo dovoljno da se zlo počini jer kako je to Šejh u jednom od primjera opisao ,da nigdje nema njegovih otisaka,ni na maču,ni na bombi ni na bilo kojem učinjenom nedjelu,zato što se kao izvršioc ili egzekutor uvijek pojavljuje čovjek. Što se tiče čovjeka u navedenoj teoriji jasno je ako nebi postojao šejtan da čovjek nikad nebi ni počinio grijeh.  U prvoj knjizi Čekajući Mesiha autor analizira prvu nepoznatu..čovjeka,koji u službi šejtana organizuju se kao Slobodni zidari ili Masoni,stvaraju jaku organizaciju koja često bude na pragu uništenja ali se uvijek uz šejtansku pomoć ponovo "sazida" nova organizacija koja nepreza ni od čega u sprovođenju svojih ciljeva.

U drugoj knjizi autor se bavi daleko složenijim problemom želi da nam opiše šejtana(đavola) nešto što je stvorio Bog od plamena vatre,nešto što se boji boga ali ne boji čovjeka svjestan da je Bog stvorio čovjek od zemlje,koji zemlju smatra daleko lošijim matrijalom od plamena vatre od kojeg je on stvoren,šejtan svoju šansu vidi u manipulaciji čovjekovim umom,a da sva opasnost i snaga ,po njegaw,dolazi iz čovjekova srca odnosno od onog što čovjek tamo čuva a to su …ljubav i vjera.Promotor knjige šejh Čajlaković na promociji je u nekoliko navrata slikovito opisao moć ljubavi i vjere,kao sredstav u borbi protiv šejtana i zla.

  I na kraju sama promocija je okupila mnogo publike,sigurno je neću dugo zaboraviti,pogotovo jer sam tamo upoznao neke ljude na koje sam dugo čekao da upoznam prije svih drago mi je što sam upoznao…Monarha .I da autoru knjige čestitam na novoj knjizi i odličnoj promociji.